Penjali: Iris Prebeg i Ivan Lovrinović
>> …Po oblačnom vremenu krenuli smo prema smjeru koji je vratio tolike penjače… Nailazili smo na klinove koji su se mogli vaditi jednim prstom pa ih nismo ni upotrebljavali… Pokušao sam zabiti klin – nemoguće! Zaglavim jednu nogu i ruku u pukotinu te se izbacim malo izvan stijene… Tu se ispriječio novi problem, široka prevjesna špranja, ali ovog puta s klinovima. S ploče iznad nje vidi se dno stijene – toliko je eksponirano! Ploča glatka, a trenje užeta veliko. S mukom sam izvukao ostatak užeta, a zatim i partnera… << (N. Čulić, NP 57(13):73, 1965).
>> …Ulazim u strop lijevo od rupe. Zabijam dva klina. Gore nemam gdje, pa vičem: >>Pazi, priječit ću lijevo slobodno!<< Izvlačim se polako preko rebra. Držim čvrsto lijevom rukom za mikroskopski oprimak, a desnom uspijevam zabiti klin. Nekako izađem van stropa, ali strahovito trenje užeta vuče me dolje… Još tri metra teškog detalja >>guleći<< uže čitavim tijelom, i dovučem se do osiguravališta…<< (B. Kulić, NP 53(13): 97, 1961)
Doživljaji N. Čulića i B. Kulića iz Gilićevog vodiča za Kozjak.
Fotoskica smjera
Naravno, do danas su ocjene otišle puno dalje, napredovala je oprema, priprema, treninzi, ali bilo bi suludo podcijeniti Mosorovu staru gardu.
Ulaz u smjer
Smjer započinje sivom pločom kojom se već nakon par pokreta dolazi do prevjesnog detalja ocjene V s dobrim hvatištima. Nakon toga dolazi detalj smjera, ploča sa sitnim hvatištima gdje ipak u detalju sjedam u pojas, jer ne otkrivam ključno hvatište koje je skroz obraslo. Nakon čišćenja hvatišta nastavljam slobodno zanimljivim kretnjama po ploči do osiguravališta, ukupna ocjena bi bila VII- ili za mene VI, A0. Druga dužina je nešto lakša i kretnje ne prelaze težinu V+. S drugom dužinom se dolazi na gredinu odakle se razdvajaju smjerovi Armijski, Come Back i varijanta Come Backa u stropu.
Drugi dio smjera
Ulaz u teže dužine Come Backa je označen penjačkim trokutom i započinje boulderaškim prevjesnim detaljem VI. Gdje se s odvaljenog kamena s upitnim međuosiguranjem potrebno prebaciti na prevjesnu stijenu i dalje nastaviti žlijebom do stabla. U žlijebu je potrebno koristiti zanimljivo 3D penjanje kao i Dulfer tehnike penjanje u prevjesima. Sveukupna ocjena dužine VII. Iduća dužina je detaljna, započinje prevjesnim detaljem ocjene VII-, i dolazi do stropa gdje smo se prebacili na tehničko penjanje. U stropu zapravo nisam ni dao pokušaj slobodnog penjanja, jer na prvu nisam našao nožišta, a hvatiša su loša. Iris također kao druga prolazi tehnički, ali otkriva nova hvatišta s kojim bi se ocjena mogla kretati oko VIII. Subjektivno mišljenje koje je teško dati na osnovu nečega što si popeo tehnički, ali ako se netko odluči ponavljati da zna što ga otprilike čeka. Nakon stropa sam napravio sidrište, jer od trenja nisam više mogao mrdnuti. Iris zatim rješava zadnji VI+ detalj i dalje laganim terenom izlazi na vrh stijene.
Iris na izlazu iz stropa
Najlošije klinove smo zamijenili i ključne dijelove očistili prilikom penjanja tako da je za ponavljanje potrebno ponijeti svega par klinova, a i nekoliko frendova i čokova dobro dođu, a najhrabriji mogu i bez klinova. Ocjene koje smo dali otprilike odgovaraju današnjim standardima, ali naravno da ga pamtim kao VI+.
Na vrhu smjera
Toliko o AO Mosoru i kako se nekada penjalo. Kapa do poda.
Galerija slika…